Kakve veze brak ima sa digitalnom transformacijom?

Koliko sam samo puta čuo reč digitalna transformacija u 2018 godini. Zanimljivo mi je i to kako sam o tome više slušao zapravo sam sve manje razumeo šta te dve reči znače. Često u takvim situacijama pokušavam da stvari koje ne razumem prevedem na teritoriju koja mi je poznata, ako naravno ima prostora.

Zanimljivo kako čoveku može da radi mozak i došao sam do pararele sa brakom, da brakom, a kako može da razmišlja čovek koji je već u braku i koji ima dvoje male dece. Namerno sam uzeo brak kao primer, jer kao što u kompanijama potpisujete specifičan papir koji označava početak odnosa tako je i u braku. Pa da krenemo:

Self assessment ili na srpskom, svest o samom sebi. Mislim u ovom trenutku najveći tabu i verovatno oblast kojom se ljudi najmanje bave, samima sobom što bi neko rekao. Ovo je ubedljivo najbitnija stvar u životu, ne preterujem, kada ovo uradite iole na pristojan način postoji šansa da će vam život biti lakši.

U braku je vrlo jednostavno ali i vezi, ako ovaj deo preskočiš osuđen si ili na prekid veze ili ne daj bože ostanak u vezi zbog nekog drugog razloga. Kod kompanija je isto, da bi krenuo u bilo kakvu promenu mora da znaš gde si bušan. Takođe je i bitno da se ne menjaš skroz jer tu korporacije prave najveću grešku jer nijedna korporacija nije zaboravila da prodaje čips, cigle, cement ili neki drugi proizvod samo to sada radi sporije, skuplje i ne koristi sve kanale. To vam je kao dobar bakin recept, nekad je dovoljno samo da dodaš nešto svoje i ispašće će nešto drugačija i dobro.

U braku se self assessment rešava pričom sa partnerom, drugim ljudima koji imaju slična ili ista iskustva illi na kraju što da ne, odlaskom kod psihologa ili psihijatra. U slučaju kompanije psihilog ili psihijatar je eksterna kompanija koja se bavi asesovanjem kompanija u smislu organizacione kulture, digital resursa, itd. Ti ljudi nisu tu da bi vas promenili,oni su tu da bi vam pomogli da skapirate gde ste. Having said that, sujeta mora da bude po strani jer drugačije ne ide.

Kontinuitet, znači nije kao vežbanje, kupiš skupu opremu, gledaš Rock-a kako trenira, počneš, kupiš opremu za trčanje i onda 10 % ljudi nastavi da trenira. Razmišljajući dosta o tome, došao sam do zaključka  da kontinuitet zavisi od brzine menjanja, tj.koliko si spreman brzo da ideš i da li će te taj tempo spaliti u nekom trenutku, drugim rečima za sve treba vreme ali usput moraš da nalaziš razloge zašto bih nastavljao nešto gde možda ne vidiš odma rezultate. Stoga, vraćamo se na prvi korak koji mora da bude dobro urađen kako bi u svakom trenutku mogao da se vračaš na prvobitni razlog zašto si nešto uopšte i krenuo da radiš.

Otvorenost, moja iskustva mi kažu da kompanije najčešće greše u sledećooj stvari. Pre nego što krenu u promenu potroše enormno mnogo vremena gledajući druge kompanije kako su to uradile ali kada zapravo na tome krenu da rade opet se zatvaraju u svoj krug i organizaciju. Da opet pratim pararelu, mnogo se pomučiš da nekog pridobiješ, stvoriš odnos i onda u nekom trenutku prestaneš da radiš na tome.

Ono što je takođe zanimljivo, bar u Srbiji tako kažu statistike da gotovo više od trečine brakova se prekine u nekom trenutku i da ljubi bivaju sve više i više usamljeni, tj ostaju solo. Kod kompanija je to jednostavnije i surovije, ako se ne promeniš doći će neko drugi na tvoje mesto i ne postojji druga šansa.

 

 

 

 

No Comments Yet.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


2 + 12 =